top of page

Izvor:MRKH Foundation, prevela sa engleskog jezika Tanja

 

Davno

Pre modernih medicinskih izveštaja, žene koje imaju MKRH i slična stanja su klasifikovane kao "evnuhinje" (one ženske osobe koje su lišene ženstvenosti). Mnogi stari religijski tekstovi ukazuju na evnuhe, i postojalo je nekoliko podklasifikacija istih. Oni su uključivali sledece:

1. niti muško niti žensko na rođenju

2. žene koje su tokom puberteta otkrivene i lišene ženstvenosti

3. muškarci koji su tokom puberteta otkriveni i lišeni muškosti

4. muškarci koje su napravili evnusima kastracijom

Evnuhe su smatrali za  "niti musko niti žensko" .

Verovalo se da će ih to zaštiti od problema većine muškaraca i žena. Smatralo se da imaju posebne moći i da mogu da psuju. Neke kulture su imale specijalne zakone sa kojima im je zabranjeno da dodiruju hranu ili tela drugih, u strahu da mogu biti prokleti od evnuha. Smatrano je da evnusi imaju moć u odnosu na druge ljude u pogledu seksualnosti, plodnosti i usevima.  Bila je posebna čast imati evnuha kao zaposlenog, blagodet rezervisana samo za zakonodavce i veoma bogate porodice.

1825.god pre nove ere

(Egipat - Kahun Papyrus) 

Prvobitna ideja je bila da se predstavi "nedostajuća" materica  nije nikad bila odsutna; ona se pomerila negde u ženinom telu, ili ponekad potpuno napustila njeno telo. Verovalo se da je šetajuća materica bila uzrok svih ženskih bolesti, od glavobolje do oteklih nogu. Govorilo se da materica voli lep miris biljaka. Za lečenje se koristilo bilje koje jako smrdi poturanjem pod nos; a bilje koje prijatnije miriše je korišćeno da se stavlja između nogu. Ovo je bilo ohrabrenje da će se materica vratiti u normalnu poziciju, lečeći ženu .   

400.g pre nove ere

(Grcka: Hipokrat - Ženske bolesti II)

Stare egipćanske ideje su bile pročišćene od "modernih" medicinskih zajednica - nedostajuća materica je nazvana lutajuća materica. Verovalo se da je materica zalutala u telu, tražeći ljubav i seks. Ovo stanje je bilo poznato kao Hysteria, od grčke reči hystera = uterus(materica). Vervalo se da je Materica stanje od kojih sve žene boluju. 

Jedino je bilo prepoznatljivo kod neplodnih žena. U tim najgorim izjavama, preci su verovali da "Hysteria"- Materica može prouzrokovati njihovu smrt, daveći ih ili izazivajući ih da počine samoubistvo. Kada bi  materica skočila u druge organe, bilo koja bolest bi se mogla pojaviti. Lečenje za tu bolest “Materica” ostaje kao i kod starih egipćana, samo sa pićem od "voća od časnog drveta" kao dodatak uobičajenom bilju.

Tokom srednjeg veka(500 -1600.g p.n.e)

Verovalo se da je Materica (Hysteria) uzrok demonskih posedovanja;

Sve do 1800.g p.n.e

Materica (Hysteria) je klasifikovana kao mentalna bolest. Takođe tokom ovog vremena predstavljena je pojava "ometene vagine". Lečenje ovoga bilo je guranje komada platna u vaginu koliko više može da se gurne. Platno je sadržalo male komadiće određenog metala, koji seče kroz to začepljenje. Ova operacija je uključivala rizik da se ureteri slučajno iseku i tako prouzrokuju smrt pacijentkinje. Bila izvodjena bez sterilne opreme, bez anestezije, i bez antibiotika. Zbog ovih starih razmisljanja o Materici (Hysteria), ako nije uspesno otvoren vaginalni prolaz do materice, doktori bi sve otkazali jer materica nije bila na mestu gde bi trebala da bude tada.    

100.g.n.e

(Rim: Celsus- De Re Medicina) 

Celsus je opisao dve različitie operacije: jedna za žene cije su vagine slepljene od povreda (kao što je porođaj); i jedna za žene koje su začepljene od rođenja (urođeno). Oblik ovih useka je bio razlicit. Za obe operacije smetnja je bila otvorena isecanjem, zahvaćeno raširenom pincetom, zatim zadržano otvoreno sa vunom natopljenom sirćetom. Bila je takođe izvođena bez sterilizacije, antibiotika, ili anestezije.    

100.g

(Ephesus: Soranus ženske bolesti)

Soranus je opisao razliku između tanke membrane i debele membrane koje pokrivaju vaginu (Danas tanke membrane su poznate kao Himen.) Debela membrana se zove Atrezija i moze se nalaziti na bilo kom delu duž cele vagine - koja utiče na različite veličine  vagine. Opisao je zašto je bio neophodan hirurški zahvat jer neke žene koje imaju Atreziju imale su mogućnost da krvare; Ako se krv ne oslobodi, stvorilo bi "neprijatne procese".

Oko 1000 godina kasnije

Pronađeno je da žene sa čvrstom vaginom i funkcionalnom matericom će zahtevati operaciju - tako stvaranje menstruacije može prouzrokovati smrt pacijentkinje nakon nekoliko veoma bolnih godina.    

575.g

 (Rim:Aeitos - Ginekologija i Akuserstvo) 

Urođena atrezija (smetnja) materice je prvobitno opisana sa nekoliko različitih klasifikacija uključujući nedostatak vagine, cerviksa (grlića materice) i/ili materice. Tokom hirurškog zahvata smetnja je bila otvorena isecanjem, zahvaćeno raširenom pincetom, zatim zadržano otvoreno sa vunom natopljenom sa tečnim voskom i rozim uljem; umetak od platna je korišćen da bi se održala otvorenom i zvalo se tampon. Vagina se odrćavala i ispirala nekoliko dana posle sa biljnim mešavinama sa medom. Ako bi mesto ponovo sraslo preko šava, to je bilo lečeno sa metodom (pomoću nekog metala) iz prethodnog veka. Ove operacije su izvodjene bez sterililzacije, bez antibiotika i bez anestezije.    

690.g

(Grcka: Pol od Egeja -Epitome)

Opisuje iste operativne zahvate osim sto je zabeležio da bi medicina trebala da se pobrine da se zaustavi krvarenje nakon operacije. Takođe je zabeležio da šav ne treba praviti previse duboko, ne vise od 4 incha (1'=1,54cm)"priapus-shaped tampon" da bi drđalo otvoreno novu vaginu. Izraz "priapus-shaped tent" kasnije je preslo u "hirurski tampon" ili "stent" (dilator ili umetak).    

1030.g

(Bagdad:Ibn Sina of Avicenna - Canon) 

Pronađeno da žena sa neotvorenom vaginom ali koja krvari ima jake bolove, i ako se ne bi izvela operacije mogle bi se pojaviti unutrašnja oticanja ili čak i smrt.    

1559.g

(Italija: Matteo Realdo Columbo - De Re Anatomica) 

Opisuje stanje odsustva oba organa, materice i vagine.    

1668.g

(Francuska:Louis - Thesis) 

Prijavljen je slučaj žene sa nedostatkom vagine (vaginalnom atrezijom), kako je imala odnose sa svojim muzem kroz njen čmar; njeno debelo crevo je prodiralo u njene unutrašnje organe.    

1700.g

Tokom ovog vremena nekoliko slučajeva, nekoliko žena je umrlo od nedostatka vagine, sa ili bez hirurskog zahvata.    

1781.g 

(Engel) 

Savetovano je da odsustvo materice može biti otkriveno koristeći kateter kroz bešiku, okrećući sa prstom ka čmaru; Ako se ne bi pronašla materica, operacije se ne bi izvodila.    

1829.g

MAYER - August Franz Joseph Karl Mayer

Opisuje stanje urođenog nedostatka vagine i duple vagine. 

On je identifikovao oba stanja koja su prouzrokovana nepravilnim razvojem mullerian kanala.    

1838.g

ROKITANSKY - Carl Freiherr von Rokitansky

Opisuje stanje urođenog odsustva vagine u kombinaciji sa odsustvom materice. Identifikovao je kombinaciju kao jedno stanje, koje je prouzrokovano nepravilnim razvojem mulerian kanala. U savremenom dobu, postoji još uvek zabuna  oko razlika između urođenog nedostatka vagine (CAV) i urođenog nedostatka materice (CAUV ili MRKH). Mnogi termini se slicno koriste da bi se pozvali na oba stanja, mada razlike su dokumentovane pre oko 150 godina.    

1910.g

KUSTNER - Hermann Küstner

Povezan je sa CAV - urođenim nedostatkom vagine i CAUV - urođenim nedostatkom materice, sa bubrežnim i koštanim nepravilnostima poremećajima,anomalijama).    

1961.g

HAUSER - G. A. Hauser

Ističe razliku između CAV, CAUV i AIS-a(Androgen Insensitivity Syndrome)   

 

Istorija sindroma

bottom of page