top of page

Reč autorke

Ponekad se priroda jednostavno poigra sa nasim životima i donese nam jedno ovakvo stanje. Ustvari, ne znaš, ni kad, ni kako,ni šta te je snašlo.... u čudu staneš i gledaš i ne znaš kojim putem dalje.

Našavši se sama u ovom problemu bio je dovoljan razlog da se upustim u beskonacno istraživanje o Rokitanski sindromu, ili kako mu je pravo ime Mayer-Rokitansky-Kuster-Hauser sindrom.

Ovaj sajt je sublimacija mog istraživanja, sa ciljem da se sve ženske osobe (devojčice, devojke, žene) koje su imale tu "sreću" da se rode sa istim, budu što bolje informisane, kao i naši najbliži.. I kao što rekoh već da znaju da nisu same!

Ima nas, samo se krijemo kao miševi u rupama.

Mada moram priznati da mi je izuzetno teško raditi ovaj sajt! Sve je puno emocija i tuge.Ta podrška je fenomenalna. To je nesto neopisivo rečima! To samo mi znamo kako je.Takvo jedno ushićenje kada nađes/upoznaš sebi istog/sličnog.

 

Do sada nije postojala nijedna stranica na našem jeziku gde bi se naše devojke mogle informisati o ovom sindromu. Ovo je prvi sajt na ovim prostorima.

 

Nažalost, ovaj sindrom u potpunosti menja dalji tok života. Dok se nasi vršnjaci, zabavljaju i uživaju u bezbrižnom detinjstvu/životu, mi moramo da obilazimo milion lekara da bi saznali zašto to mi nismo dobile prvu menstruaciju kao što su naše drugarice. A onda nailazimo na raznorazne neprijatne situacije, sve jedna za drugom. Slušanje drugarica koje su to dobile a mi nismo, pa raznorazna pitanja oko toga koja su nam upućena. E tu treba smisliti šta reći. Može da se desi da naletimo na super doktore, koji su veoma dobro informisani o svemu i znaju da nas upute dalje. Ali postoje i doktori koji za to nisu specijalisti a neće da priznaju i onda se upuštamo u avanturu. Dakle, doktori su manje više kod nas upućeni u problematiku. Ispitaju Vam sve živo,i kažu ništa Vam ne fali, samo ne možete da imate seksualne odnose ako ne uradite plastičnu operaciju vagine, ne možete da imate decu, možete putem surogat majke ali vi lično ne mozete da nosite bebu. I znate sa tako malo godina Vi treba da razmišljate o budućim supružnicima, a ni same ne znamo još šta nam se dešava. Eh... šok za šokom, Gle čuda ništa nam ne fali!!! Kakva ironija!

To je stvarno previše za život jedne devočice čiji je život tek trebao da počne. A ako ste kojim slučajem lošije sreće, mogu Vas zadesiti i razne druge anomalije i problemi(kao što su  problemi sa bubrezima, kičmom, sluhom...itd.). O tome možete čitati više na ovim stranicama.

No dobro nekako se sve to preživi, idemo dalje.....dalje nastupaju odnosi sa muškarcima...kako to reći i ostalo. Neke od nas su malo vise otvorene a neke ne.tj. neke su hrabrije a neke su malo slabije i tako. Sve zavisi od same osobe, vaspitanja, okruzenja u kome je rasla..itd. Na kraju kad se osvestite, kada znate na čemu ste i kada vec počnete da se svikavate sa novonastalom  situacijom, dolazi problem "neplodnosti". Kako to svariti? Kako to progutati?? Šta raditi?

Surrogacy...definitivno "da" kao opcija, ali da li smo sve u mogućnosti da platimo za to? Ne naravno.

Da li sve imamo volju za to? takodje......i tako hiljadu drugih pitanja, koja su Vam već uveliko  poznata. Suvišno je da nabrajam. Usvajanje...eh...to je već kao misaona imenica, jako je to teško ali takođe iziskuje velike novce. Tek toliko!

Između svih ovih dešavanja...treba i sa roditeljima ostvariti kontakt (ako ga ostvarimo). Treba njih gledati kako su "oni" jadni i bespomoćni a mi ustvari treba da budemo "popravljene" i u najboljem slučaju moći ćemo da imamo seksualne odnose. Čuvena je rečenica "Popravljena si, šta sad hoćeš još?". To je najčešće izgovorena rečenica u mojoj okolini. I to od najbližih. I to jako boli. Njihova nesposobnost da prihvate da im je dete rođeno sa anomalijom, da neće imati unuke...itd.

 

Na moj život ovaj sindrom je uticao mnogo. U potpunosti je promenio smer kretanja. Sve smo mi slične a i različite. Svaka od nas uči na svoj način da se bori sa sindromom. Rana ostaje do kraja zivota. Zapravo treba naučiti živeti sa njim. Kako? Jako tesko! Ali nema druge!

Upravo zato i postoji grupa za podršku kao i razlog više zašto je ovaj sajt uopšte i nastao.

bottom of page